Svaka dobra avantura počinje riječju „’ajmo!“ Tako je bilo i ovaj put jer Nacionalni park Plitvička jezera je imao akcijski travanj, a neki dan su objavili da će produžiti i na akcijski svibanj.
Cijeli tjedan, a onda i petak nam je svima bio dosta naporan i navečer ništa nije bilo pripremljeno. Umjesto da paničarimo…ok, Mama obično paničari da se ne lažemo. Dakle, nakon što je Mama duboko udahnula, otvorila frižider, zaključila da ima nešto za ponijeti za jelo sve je bilo na svom mjestu jer – prvo hrana. Mama se ujutro probudila i dok je rezala i trpala hranu u posudice iz kuhinje je urlala kako bi nas probudila. Ona bi vjerojatno rekla lijepo nas zazivala, a mi bi rekli da je fakat urlala kao da ju nismo čuli i prvi, i drugi i ne znamo više koji put.
Karte smo kupili online i nismo ih morali printati kako smo vidjeli da su mnogi koji su ulazili prije nas činili. Mislite na Majčicu Zemlju!
Krenuli smo malo kasnije od sinoćnjeg plana, ali smo prije 10h bili na Ulazu 1. Desno uz brdo skrećete na ne baš do kraja uređeni i neasfaltirani parking jer onaj lijevo obično čuvaju za autobuse. Parking se naplaćuje i ima rampu. Asfaltiran je dio oko rampe i dio s kojim dođete do nasutog dijela, pa ukoliko je bilo kišno vrijeme, računajte da ste već na parkingu blatni i vi i klinci, pa se pomirite i uživajte! Parkirna mjesta nisu označena, nego parkira gdje tko stigne.
Već tradicionalno odrađujemo doručak prije samog ulaza na divnim masivnim, drvenim klupama i stolovima. U tom restorančiću ima kave i kroasana ako dođete bez svoje hrane. Tu se nalazi čisti i održavani toalet.
Srećom da smo malo razvukli doručak jer je sunce bilo divno i toplo, pa nas susreću prijatelji koje nismo vidjeli jako, jako dugo. Klince jedva prepoznajemo na prvu, ali stare priče i dogodovštine koje smo skupa izvodili se brzo vraćaju u priče i smijemo se do suza. Veliki nacionalni parkovi su zapravo jako dobra mjesta za sresti ljude koje godinama niste vidjeli osobito u doba korone, pa stavite i taj plusić na popis za odluku o odlasku.
Veliki slap
Veliki i najgrandiozniji slap je odmah na ulazu, nakon svega par koraka, ali našoj obitelji taj slap uopće nije ni najljepši, ni najdraži. Na najvećem slapu je uvijek velika gužva, pa odmah pripremite strpljenje ako želite dobru fotku. Veliki Prštavac je mjesto gdje provedemo najviše vremena i po svakom godišnjem dobu nas oduševi. Uvijek i iznova!
Odabiremo program C koji traje 3 – 4 sata prema karti nacrtanoj na drvenoj tabli i zbog toga pohvaljujemo nacionalni park jer su se stvarno trudili sve upute u drvetu napraviti. Staze su lijepo označene, pa ne brinite da ćete se izgubiti.
Inače, u parku možete odabrati nekoliko programa, a C je najpopularniji jer obiđete i gornja i donja jezera. Vozite se i brodićem i tzv. vlakićem. Trenutno brodić prometuje na vrlo kratkoj ruti što je za male klince taman dovoljno za uzbuđenje i novo iskustvo. Više o programima https://bit.ly/3sZ84Tn. Zbog korone je povećan broj djelatnika koji će vam više nego rado i s osmjehom pomoći. I oni stoje na svojoj lokaciji jako dugo, pa zapravo vrlo rado pročavrljaju s vama i pomognu ako imate nedoumica.
Šetnica uz vodu
Kretanje kroz Park je ugodno. Nema strmih i neuređenih dijelova. Na usponima ili silazima postoje rukohvati. Na drvenim stazama preko jezera ne postoje, ali su dovoljno široke da se dvije skupine mimoilaze, ukoliko hodate jedni iza drugih. Iako puno posjetitelja hoda u tenisicama, mi vam ipak preporučujemo čvrste hodačke cipele s potporom za gležnjeve. Danas sve veće tvrtke koje proizvode sportsku opremu imaju takve cipele i za predškolce.
Većinom po parku postoje koševi za smeće, ali molimo vas, ono što ste donijeli odnesite sa sobom, ne ostavljajte ništa, čak ni u koševima za smeće. Na taj način ćete dati primjer mlađima od sebe da je ovo jedna jedina planeta koju imamo.
Vidjeli smo jako puno obitelji koje su si napravile piknike na dekicama ili porušenim deblima uz put. Zapravo nas je cijela situacija podsjetila na 80-e godine prošlog stoljeća kada nam je to bilo uobičajeno. Neka je nešto dobro proizašlo i iz korone, pa nam se vraćaju ti dobri stari običaji.
I za kraj – krenite! Koliko god da mislite da nemate kondicije ili volje. Krenite! Vidjeli smo obitelji koje su gurale klince u kolicima, koji su ih nosili u nosiljkama, starije ljudi koji su dijelove polako uz pomoć obitelji i prijatelja prelazili sa štapom za hodanje. Samo krenite i uživajte!
Galerija sa ostatkom slika može se pronaći na: http://bit.ly/Plitvice_PW
Leave A Comment